I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I

Citati:

„Ja sam, na primjer, mišljenja, da demokratskim treba smatrati biranje vladajućih ždrijebom, a glasovanje oligarhijskim.“ Aristotel (384-322 prije Krista), grčki filozof, iz „Politika“, knjiga 4.

„Izbor ždrijebom (le suffrage par le sort) odgovara prirodi demokracije, izbori glasovanjem (le suffrage par le choix) prirodi aristokracije.“ (Montesquieu, de l’esprit des lois 1748)

„U svakoj pravoj demokraciji ni jedna dužnost {….} nije dobitak nego težak teret, koji se radi poštovanja načela pravednosti, ne smije jednoj osobi nametnuti više nego drugoj. Samo zakon to može onome nametnuti na koga padne ždrijeb.“ (Rousseau, Vom Gesellschaftsvertrag oder Prinzipien des Staatsrechts, 1762)

„Naše demokracije ne štite većinu građana nego brane interese i privilegije elita. Stoga tražimo, da se kao u staroj Ateni održavaju skupovi građana čiji članovi će biti birani ždrijebom.“ (Carola Rackete, extinction rebellion /Tagesanzeiger 2.11.19.)

„Biranje ždrijebom omogućuje rotaciju. To je način biranja predstavnika/ca koji ne podliježe ideologiji, neovisan je o novcu i predstavlja oblik biranja predstavnika/ca kojim se ne može upravljati. To je protiv korupcije i elite.“ (Laura Huonker, AL Zürich, März 2019)

Jednostavno, može se reći: kada se bira ždrijebom, vladaju siromašni, kada se glasuje, bogati. To je pitanje statistike. Ako jednom bogati budu činili većinu pučanstva, past će ždrijeb na više bogatih. Prema tome je za očekivati i da će polovica osoba biranih ždrijebom biti žene.

Povijest odlučivanja ždrijebom:

Odlučivanje ždrijebom spominje se već u Bibliji npr. pri podjeli zemlje. Kod Grka, nešto manje kod Rimljana, u srednjem vijeku u raznim gradovima-državama, a do 19. stoljeća na raznim nivoima i na različite načine, odlučivao je ždrijeb u političkim odlukama. Važni razlozi za to bili su sprječavanje polarizacije društva kao i zaštita ljudskog dostojanstva. Ali, u principu, radilo se o demokraciji i pravednosti.

A sada, tu i danas: Što govori protiv glasovanja? Više toga. Tko sve nije u zadnje vrijeme „demokratski izabran“: Donald Trump, Jair Bolsonaro, Boris Johnson. Najglasniji i s najdubljim džepom pobjeđuje.

Tu se ne radi više o tome da se izabere najboljega nego o dvojbi da se bira od dva zla manje. Ipak, narod je svoje rekao i to se treba poštovati, zar ne? Ali narod je prepušten političkim strankama i interesnim skupinama koje postavljaju svoje kandidate – kao prije aristokracija ili danas meritokracija. Nakon toga sve se čini da ponovni izbor uspije i da se osiguraju pozicije moći i izvori prihoda. Osim toga, sve mane ljudi glasuje. Najčešće bira i odlučuje samo jedna manjina što to je akutna posljedica nezadovoljstva demokracijom, glasovanjem i strankama.

Je li glasovanje dublji smisao demokracije? Ne. Glasovanje ograničava demokraciju umjesto da je potiče. Što bi se trebalo učiniti umjesto glasovanja? Izvlačiti ždrijebom. To je stara i provjerena metoda prave demokracije. Tako se mogu uštedjeti skupe predizborne borbe, skandali i mučna traženja kandidata. Svi ljudi trebaju dobiti priliku da djeluju izravno u politici. Zato što je danas sve nešto kompliciranije nego u staroj Grčkoj, kombinacija glasovanja i biranja ždrijebom nudi se kao rješenje.